Ribice
Žena Riba naprosto ne zna reći 'ne'. Uzbuđuje je maštovit ljubavnik koji joj u jednom trenu recitira poeziju, a u drugom trga odjeću. Ipak, sve to treba raditi umjetnički i sa stilom. Usput, imate li još nekakvih životnih problema, ona je idealna partnerica za vas. Liječit će vas svojom ljubavlju i seksom i već na samom početku veze se kao bršljan pripiti uz vas.
Ovaj najsenzibilniji znak zoodijaka, na samom kraju jednog ciklusa, u vrijeme kada završava zima i počinje proljeće, daje svojim podanicima osobine poput nježnosti, plahosti, idealizma, sklonosti romantici i naglašene emotivnosti. Sunce ulazi u tzv. Ekliptički isječak Riba 19. veljače i prolazi ga sve do 20. ožujka, u završnoj fazi zime i prije proljetnog ekvinocija kada na scenu stupa Ovan započinjući svojevrsnu novu godinu prema prirodnim ritmovima započevši od buđenja, pa sve do zimskog smiraja i simboličkog umiranja u kojemu se priroda priprema za novi ciklus. Upravo s Ribama mir je najdublji, regeneracija najtemeljitija, jer u njoj niče iskra novog proljetnog rađanja. Možda su upravo i zato Ribe toliko tajnovita i komplicirana stvorenja. Hipersenzibilni i snažno emocionalni, ovi ljudi kroče kroz život u svijetu mašte jer uporno žele ostvariti svoje duboke ideale nesebične ljubavi i jedinstva. Možda to i jest iluzija za ostale ljude oko njih, no svaka Riba duboko vjeruje da će jednom, nekad doživjeti – savršenu ljubav. I sam pojam vjere je nešto što za ove ljude ima puno dublje značenje i nadilazi tradiciju i puki običaj. I inače, Ribe uvijek traže dublju razne odnosa i pojmova pa ih, valjda, stoga ostali teško mogu razumjeti i drže ih previše zahtjevnima i nerealnima.
Tipična Riba intenzivno živi na unutrašnjim razinama pa upravo stoga zna se dogoditi da ih katkada zateknete nekim pitanjem i komentarom jer se čini kad da su, nakratko nekamo otplovile mislima i isključile se iz realnih zbivanja. Njihov je unutrašnji svijet toliko intenzivan i bogat da jednostavno nisu u stanju fokusirati svijest na ta dva toliko različita «kolosjeka». Um im gotovo uvijek «odskače» od srca, bolje reći – srce rijetko sluša ono što mu um govori, tako da se, gotovo redovito, čak i oko najmanjih stvari, u njima odvija borba iako je u osnovi predvidiva, jer kod ljudi ovog znaka srce uvijek ima prednost i na kraju pobjeđuje. To je jednostavno njihova priroda. Zato čeznu za mirom i samoćom više nego drugi ljudi, kako bi se «sastavili» nakon emocionalnih bura i nevera ili, jednostavno, skupili snagu za nova životna razdoblja i promjene koje dolaze.
Ovo je znak toliko osjetljivih ljudi, tako da dio njih, trajno zaglavi u ulozi i obrascu žrtve koju svi iskorištavaju jer, činjenica je kako se svakoj od njih barem jednom dogodilo da bude iskorištena od strane sebičnih i beskrupuloznih osoba. Istina je da im se to može dogoditi jedino ako su se emocionalno vezale za nekoga jer tada nema toga što nisu u stanju učiniti za osobu koju vole. Planeta Neptun koja vlada ovim znakom ukazuje na simboliku žrtve, svojevrsni raskorak sa stvarnošću i sklonost ka nerealnom. Ovo je, nadalje planeta umjetnosti (glazbe, plesa, fotografije, likovne umjetnosti) ali i ovisnosti, pa se mnogima od njih zna dogoditi ovisnost o sitnom (ili krupnijem) poroku, zatim o ljubavnom odnosu ili nekoj određenoj osobi ili o bilo čemu (bio to i posao) za što se dubinski i istinski emocionalno daju. A Ribe se uvijek daju- do dna.
Neptun, inače, simbolizira more i oceane a takav je i psihološki profil ljudi ovog znaka. Oni jednostavno osjećaju onu najdublju razinu na kojoj su sva živa bića ujedinjena, razinu na kojoj obitava Stvoritelj, i na kojoj postoji bezuvjetna ljubav. Koju Ribe toliko žele dosegnuti, i u njoj se utopiti. Zato su nesebične i altruistične. Zato su i empatične. Ribe mogu osjetiti ljubav za sva živa bića, kao i za cijeli svijet. Upravo iz tog razloga, mnoge od njih za svoj životni poziv će izabrati zanimanje kroz koje mogu realizirati svoju duboku potrebu za humanošću i pomaganjem. Rad u bolnicama, humanitarnim organizacijama, socijalnim službama i u ostalim ustanovama zatvorenog tipa su mjesta gdje tipična Riba dobro «pliva».
Kad je riječ o zdravlju, osjetljivi dijelovi tijela na koje Ribe trebaju posebno pripaziti su, prije svega stopala, zatim tu su i mogući problemi s anemijom i niskim tlakom i općenito lošijom cirkulacijom. Znaju patiti od depresije i nesanice a trebale bi izbjegavati sva kemijska sredstva koja utječu na psihu (antidepresive, sedative, droge i alkohol.
Posebna je priča intuicija ljudi ovog znaka jer oni su, jednostavno, u stanju osjetiti ljude i događaje a da racio zaista nema ništa s tim. Živi snovi isto su dar Neptuna, a mnogima od njih nisu rijetki ni fenomeni poput Deja Vu-a jer često puta i same imaju osjećaj da su sve već jednom vidjele i već jednom proživjele. Sklonost sjeti i osjetljivost na tuđe utjecaje možda će iritirati one koji, za razliku od njih, imaju čvršće postavljene granice jer Ribe ih nemaju kao što ih nema ni ocean, ni more. Postoji samo obala na koju se more naslanja, pa tako i Ribama katkada treba netko jači i čvršći, bolje reći – prizemljeniji, na koga će se osloniti.
Ribe žive za ljubav a mnoge od njih i – zbog ljubavi. Nepopravljivi romantičari koji će između ljubavi i materijalnog bogatstva uvijek izabrati – ljubav. Pa makar ona za njih značila žrtvu i odricanje ili im donijela patnju. Ribe se mogu zaljubiti lako, u trenutku a voljeti mjesecima, godinama, desetljećima… Sklone su maštanju u idealu i u vječnoj potrazi sa osobom koja tom idealu odgovara, većina njihovih odnosa završi razočarenjem jer malo tko mu, u stvarnosti, odgovara. Često puta projektiraju na osobu prevelika očekivanja, a u konačnici samo su – zaljubljene u ljubav bez koje teško da uopće mogu funkcionirati, jer u emocionalnom svijetu Riba gotovo uvijek postoji osoba koju duboko vole, pa makar i u tajnosti i sasvim platonski. Žena Riba je toliko senzualna, krhka i osjećajna da je gotovo svaki muškarac odmah poželi zaštititi. Tajanstvena i nedokučiva uspijeva «isplesti mrežu» u koju će njen izabranik dobrovoljno upasti a da dugo vremena toga ne bude ni svjestan. Često puta upušta se u komplicirane odnose koje nije u stanju prekinuti pa se, vremenom pretvori i u sjenu muškarca o kome je ovisna. Muškarac Riba osvaja nježnošću i šarmom intuitivno osjećajući što neka određena žena treba. Dugo taktiziraju i kreću u akciju kada su sto posto sigurni u uspjeh jer, njima se nikamo ne žuri. Postoji jedna priča kako je svaka žena, bilo kojeg zoodijačkog znaka, imala barem jednog, za nju posebnog, muškarca Ribu u životu, jer on zna ostaviti traga u ženskom srcu, čak i ako joj je bio – samo prijatelj.
Pozitivne osobine Riba su kreativnost, maštovitost, altruizam, spremnost na žrtvu i oprost, širokogrudnost i romantičnost, nesebičnost i tolerancija, a one negativne, koje im drugi uglavnom i redovito zamjeraju, su lijenost, pasivnost, nemarnost, površnost, podložnost utjecajima, nepraktičnost, neurednost i nepouzdanost, nestalnost, pretjerana osjetljivost, kao i sklonost porocima.
Ribe su gotovo uvijek spremne oprostiti, čak i više drugima nego samima sebi a i drugi njima uglavnom opraštaju sitne mane i prihvaćaju ih takve kakve jesu, katkada smušene i zbunjene, izgubljene u nekom svom svijetu, najviše valjda stoga što njihova ljubav nema granica i što je sve drugo manje važno. Čak i novac, s kojim pripadnici ovog znaka redovito imaju problema čak i kad pozamašno zarađuju iz jednostavnog razloga što im teško uspijeva s njime racionalno raspolagati. Pa je bolje da odluke o tome prepuste onim racionalnijim pripadnicima zoodijaka. Inače, dobro se slažu s pripadnicima vodenog trojstva (Rak, Škorpion), solidno s racionalnom «zemljom» (Bik, Jarac, Djevica), dok su veze sa zračnim Blizancima, Vodenjakom i Vagom problematične zbog temeljnih razlika u pogledima na mnoge važne stvari. Postoji i neka čudna vodeno-vatrena privlačnost između Riba i Strijelca vezana uz zajedničkog vladatelja, planet Jupiter, ali nepremostive razlike (kao i, na kraju krajeva, prejake sličnosti) nisu jamac za trajnost odnosa. Prebučni Ovnovi ih plaše a prebahati Lavovi uglavnom ih iritiraju.
Sretno kamenje vezano uz ovaj znak je mjesečev kamen, tirkiz, srebro i platina, boje plava, tirkizna, srebrna, ljubičasta i plavozelena. Životinje i biljke koje su pod uplivom Riba su sve one vezane uz vodu: ribe, vodozemci, alge, lopoč, lokvanj, šaš, šećerna trska, a od zemalja i gradova Portugal, Rusija, Aleksandrija, Sevilla, Lisabon.
29.12.2006.
Bez tebe, današnji osjećaji bili bi prhut jučerašnja...
SRETAN ŽIĆBO!
Blagdani...pain in the ass...
Kao i svake godine Badnjak je dan na koji se najviše naradim i dan kada se najviše svađam sa svojom obitelji.
Po cijele dane se sprema,nakuhava,peku se zadnji kolači jer nije bilo vremena za to ranije, mama pizdi kao i obično jer je u strci sa vremenom..neće sve stići napraviti..a ja se svake godine i dalje pitam zbog čega ju uvijek uhvati takva nervoza..kuda neće stići...pa ne sprema predstavu u HNK nego božićnu večeru za svoju djecu i muža.
Nakon što se svi dobro izposvađamo i kažemo jedni drugima ono što mislimo i ne mislimo...uvrijeđeni i uzdignuta nosa sjedamo za stol i doslovno čeprkamo po tanjurima u tišini.
Po običaju nakon večere dolazi ostatak obitelji ili kućni prijatelji...i onda svi zajedno glumimo divnu obitelj kao da se ništa nije dogodilo.
Meni se obično u to vrijeme smuči jer ne mogu slušati ta stereotipna sranja i preglumljene komplimente pa jedva dočekam da pobjegnem van.
Za Badnjak je uvijek živo u vani, pa čak i kod nas u provincijskim gradovima.
Obično je vrlo zanimljivo kada se nakon dužeg izbivanja zbog obaveza vezanih za fakultet vratiiš u svoj rodni grad...pa onda doslovno osjetiš sve te znatiželjne poglede na sebi i čuješ zanimljive tračeve o sebi!
Kako je ove godine Badnjak bio tek u nedjelju, ljudi su bili poprilično iscrpljeni od petka i subote..ali nije ih to spriječilo da nastave doljevati alkohol u sebe...maka na silu.
U ponoć poželim da nestanem...baš kao i uvijek stojim sa svojim društvom u prenatrpanom bircu i dolaze horde ljudi...one koje poznaš i ne poznaš, svi ti prilaze čestitaju Božić,ljube, grle,glume neke divne prijatelje, a sutradan te neće niti pogledati na ulici...a moram priznati i kada te stotinjak ljudi izljubi ...osjećaš se pomalo prljavo..slinavo...jadno. Onda počinju zvonjave mobitela,milijuni već na očigled pijanih i copy-paste poruka od kojih ti je muka...svi ti žele da ti se sve želje ostvare...čemu poželjeti nekome nešto što je neostvarivo?
Dolaziš kući u rane jutarnje sate,bacaš se na krevet a već nakon sat-dva majka te živčano tjera iz kreveta. Tako neispavana,mamurna i podočnjaka do koljena se ustajem i pripremam ručak jer dolaze novi gosti....opet jedan red svađa, šutnja, mrki pogledi...ali kada stignu gosti mi smo opet jedna divna obitelj sa kiselim osmjesima na licima...
Sve u svemu drago mi je da je i taj Božić prošao...svake godine mi je sve naporniji...iako je bilo dosta svađa bilo je i lijepih trenutaka....današnji dan prolazi začuđujuće vrlo mirno i svi smo donekle dobro raspoloženi.
Nova Godina...ludnica opet kreće ispočetka...no hvala Bogu već duže vrijeme nisam kod kuće za Novu..pa tako da ću i ove godine to izbjeći.
Bergaz
Nedostaje mi Zagreb i moja banda
smrzavanje na trgu i čekanje ispod sata
šarmantni momak i čašica razgovora
noćni tramvaj 31,burek na savi,mochvara...
Farewell and Goodnight
Uhvatila me je neka melankonija u ove sitne sate slušajući ovu prekrasnu pjesmu...pa odlučih da barem riječi podjelim sa vama
Laku noć dragi ljudi....
The Smashing Pumpkins- Farewell and Goodnight
Goodnight, to every little hour that you sleep tite
May it hold you through the winter of a long night
And keep you from the loneliness of yourself
Heart strung, is your heart frayed and empty
cause its hard luck, when no one understands your love
Its unsung, and I say
Goodnight, my love, to every hour and every day
Goodnight, always, to all thats pure thats in your heart
Goodnight, may your dreams be so happy and your
Head lite with the wishes of a sandman and a night light
Be careful not to let the bedbugs
Sleep tight nestled in your covers
The sun shines, but I dont
The silver rain will wash away
And you can tell, its just as well
Običan dan
Još jedan običan dan u nizu…susjedov pas me je probudio po dobrom starom običaju. Više me to nije niti živciralo..jednostavno je postalo dio moje trenutno vrlo letargične svakidašnjice.
Posljednji dani prolaze tako sporo…uhvatila me je neka viroza, pa sam zatvorena u stanu. Ustvari imam osjećaj kao da sam zaključana u kavezu i vlastita koža mi je pretijesna.
Ironično je kako kada si bolestan i kada trebaš ležati i sakupljati snagu, iznutra izgaraš za bilo kakvom aktivnošću…pa čak i odvratno čišćenje wc-a može te trgnuti natrag u život, a kada si zdrav i imaš milijun stvari na popisu koje trebaš obaviti nikako da se pokreneš, želiš lijeno odmarati guzicu ispred TV-a , ne radeći apsolutno ništa, pustiti mozak na pašu.
Ovako sam prepuštena samoj sebi i svojim mislima, koje se iz sekunde u sekundu gomilaju i imam osjećaj kao da ispunjuju moju glavu i da im ona postaje pretijesna, za toliku količinu informacija.
Razmišljam o glupim i bezveznim stvarima i dolazim do različitih zaključaka. Na kraju shvatim da nije to samo zbog toga što sam bolesna i zatvorena..nego da me te misli svakodnevno proganjaju ali sada su nekako sve prisutnije.
24 godine…a osjećam se poput djeteta, prisjećam se djetinjstva i onih sitnih detalja, mirisa koji bude uspomene kao da je bilo jučer…zapravo ne mogu reći da sam se promijenila….u meni još uvijek čuči to malo zbunjeno dijete…željno znanja i puno pitanja vezanih za budućnost….ne… nisam se promijenila…samo sam narasla i naučila dosta toga…ali taj dječji duh živi u meni i toliko je prisutan da ga gotovo mogu opipati.
Stojim na tkz. prekretnici…kako mrzim tu riječ- prekretnica života, nova stepenica, nova vrata kroz koja treba proći i zatvoriti ona iza sebe….stereotipne gluposti…ali ipak nekako treba imenovati nadolazeću promjenu.
Naime…moje fakultetsko obrazovanje bliži se kraju velikom brzinom…a onda kao počinje ''stvarni'' život…ili ti odrastanje…koje ja uopće ne priželjkujem, jer osjećam se kao zbunjeni pubertetlija koji ne zna što želi od života i svoje budućnosti…da li sam odabrala dobro zanimanje, da li će me moj posao ispuniti…oh..sama pomisao da moram postati odgovorna osoba koja živi po nekim pravilima me plaši…iz mene kao da vrišti taj dječji glas i govori kako to ne želi…da ne zna što želi…pa i ne znam…mislim da sada definitivno sa sigurnošću mogu reći da obožavam sadašnjicu i da ne želim gledati na prošlost a budućnost me ne zanima, plaši me ..što je normalno jer ne znam što mi donosi. Sadašnjost ne može trajati zauvijek…koliko god ja to željela…možda su ove misli samo naznake mojeg sazrijevanja….
